Mladi uglavnom rade u ugostiteljskim objektima, i to "na crno" i bez ugovora, te su i prvi ostali bez posla usled aktuelne krize, ukazuju iz Privredne komore Srbije.
Problem karantina, upozoravaju iz Komore, osetiće i srednjoškolci na dualnom obrazovanju jer zbog epidemije nisu mogli da obavljaju obuku u firmama.
Koordinatorka Centra E8 Jana Šarić navodi da su kroz onlajn obuke i razgovore sa mladima zaključili da su oni prvi bili otpuštani kada je kriza počela. Napominje i da mlađa populacija ne poznaje u dovoljnoj meri radna prava, te da većina njih radi bez ugovora.
"Mladi su prvi koji su bili otpuštani, a pogotovo mladi u uslužnom sektoru", kaže Jana Šarić i objašnjava da su mladi na studijama u univerzitetskim centrima prinuđeni da se zapošljavaju kako bi finansijski pomogli svojim roditeljima, te da su prvi otpuštani mladi koji su radili "na crno".
Istraživanja pokazuju da je mladima nakon završenog školovanja u proseku potrebno godinu do godinu i po da pronađu prvi posao, a taj problem pandemija virusa korona produbila je još više.
Rukovodilac sektora za dualno obrazovanje i obrazovne politike u Privrednoj komori Srbije Ana Stojanović ističe da su mladi koji završavaju školu bili najugroženija grupa na tržištu rada, ali da su nakon karantina postali još ugroženiji.
"Poslodavci se bore za opstanak, a mnogi su prešli na režim rada od kuće, te stoga nema ko da mlade uvodi u posao za šta je potrebno od 3 do 6 meseci", objašnjava Stojanovićeva.
Ona smatra da je država merama podrške privredi pomogla da otpuštanja ne budu drastičnija, te da je i aktuelni program "Moja prva plata" namenjen upravo podršci mladima bez radnog iskustva da pronađu prvi posao.
Stojanovićeva ističe da će u okviru tog programa Nacionalna služba za zapošljavanje onima koji su završili srednju školu isplaćivati 20.000 dinara, a onima koji su završili fakultet 24.000 dinara mesečno.
Međutim, upravo su ti iznosi sporni za predsednika sekcije mladih Saveza samostalnih sindikata Beograda Marka Perića, koji ističe da su takve naknade niže i od minimalca.
"Postoje sličnosti sa krizom iz 2008. godine jer su i tada najranjiviji bili mladi koji tek izlaze na tržište rada", kaže Perić i dodaje da je ta kriza kontinuirano trajala, kao i da se sada produbljuje nekim specifičnostima, poput rada od kuće koji je u smislu radnih prava nedovoljno regulisan.
Rad od kuće posebno teško pada ženama sa decom, koje svoj posao moraju da obave uz istovremenu brigu o deci, zaključuje Perić.
Podaci pokazuju da mladi najviše rade "u crnoj zoni" od čitave populacije, te da imaju nesigurne poslove i potpisuju nesigurne ugovore, dok su uslovima na tržištu rada posebno pogođene žene i oni koji žive na selu.